Dennis Gratz, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, izvijestio je građane i građanke Federacije o radu Parlamenta na 6. vanrednoj sjednici koja se održala 29.05.2015. godine. Sjednica je zakazana kao vanredna, premda je na dnevnom redu bila samo jedna tačka i to „Prijedlog Srednjeročne strategije razvoja poljoprivrednog sektora u FBiH za period 2015-2019“, pritome bez jasnog obrazloženja o postojanju eventualnih rokova zbog kojih se morala sazivati posebno sjednica sa ovim datumom.

Poluprazne klupe poslije pauza

„Sjednica je zakazana u 10 sati, a počela je 5 minuta prije 11. Svi smo morali čekati kolegice i kolege iz SDA, koji su imali neki svoj sastanak. Tako je to. Rečeno mi je od veterana sa već dva-tri odrađena mandata kako nikada, nijedna sjednica Predstavničkog doma nije počela na vrijeme. Ne znam je li to istina, ali od ovih na kojima sam ja prisustvovao otkako smo počeli s radom, uvijek se kasnilo. Nonšalantnost s kojom kadrovi stranaka iz vladajuće koalicije (mada kolege iz DFŽK, imam osjećaj, sve izravnije ispoljavaju nezadovoljstvo zbog načina rada i ponašanja njihove bratije) tretiraju vrijeme, procedure i resurse koji su im stavljeni na raspolaganje je zapanjujuća“, rekao je Gratz, zastupnik Naše stranke, osvrćući se na stalna kašnjenja i način rada u Parlamentu.

„Tako je jedan od utisaka, nakon vrlo malo stvarno urađenog otkako se konstituisao naš dom, i onaj da se SDA ponaša kao da im „pripada“ sve, i kako „mogu“ sve.  Tako njihovi zastupnici izađu kada god hoće van sale, vrate se kada god hoće u nju, ne iskazujući poštovanje čak ni vlastitim ministrima i zastupnicima koji drže izlaganje ili vode neku diskusiju. Ima nečeg uznemirujuće anarhičnog u činjenici da je nakon pauze za ručak Predstavnički dom sa radom nastavio u polupraznoj sali. Naime, veliki broj mojih kolegica i kolega se uopće nije vratio nazad na posao. Ima tu naravno opravdanih izostanaka, pa i sramnih „bijegova“ ekipe  iz drugih političkih opcija. Moj lični šampion u zgubidarenju je ipak kolega Kaplan, koji, ako uopće dođe na sjednicu, dođe da se potpiše na listić, ispozdravlja se i izupita s rajom, i prosto ode.“

Besmisao zakazivanja vanredne sjednice

No, to je sve manje važno. Ovo su, po mom mišljenju, važna pitanja koja želim podijeliti s vama: Prvo, zašto vanredna sjednica sa jednom tačkom dnevnog reda? Zar to nije preskupo, imajući u vidu koliko košta organizacija održavanja jedne sjednice (putni troškovi, noćenja, itd.)? Drugo, zašto je ova tačka jednom već bila na dnevnom redu, ali u formi prijedloga za dnevni red 1. redovne sjednice Zastupničkog doma, da bi je na kolegiju  – bez posebnog obrazloženja – skinuli?  Treće, zašto je sjednica zakazana tek tri dana prije njenog održavanja, a dobili smo uz poziv dokument strategije u sadržaju od 317 stranica koje većina nas u 48 sati ne može ni pročitati, a kamoli izanalizirati?

I četvrto, možda najvažnije pitanje:  zašto se o ovako važnom dokumentu raspravlja: na vanrednoj sjednici, bez šire javne rasprave, koja bi uključila očitovanja i onih kojih se strategija najviše tiče, a to su naši poljoprivrednici, vodoprivrednici , drvoprerađivači,  u formi prijedloga, a ne nacrta (kod prijedloga su intervencije na konačan tekst praktično nemoguće).

Odmah na samom početku su kolege iz SBB-a istakli većinu gore navedenih prigovora. Čak je kolega zastupnik Beganović tražio pojedinačno izjašnjavanje. Dnevni red je svejedno usvojen sa 50 glasova za, 15 suzdržanih i 12 protiv.

Nakon izlaganja resornog ministra i uposlenika Ministarstva koji je dao pregled strategije, otvorena je rasprava. Učešće je uzelo preko 20 zastupnika i zastupnica, netom iz opozicije. Simptomatično je da su pojedini zastupnici SDA takođe kritizirali uvjete pod kojima se održava sjednica, što je izazvalo podsmijeh i negodovanje. Da li je to posljedica podjela unutar ove stranke nakon kongresa ili je riječ o klasičnom zamazivanju očiju po šablonu „opozicije u poziciji“, koju doktrinu je do savršenstva razvio trenutni premijer KS Dino Konaković za vrijeme prošlog mandata u skupštini Kantona Sarajevo, kritizirajući neprestano vlast koju je sam činio, neka ostane za neka buduća promišljanja.

Ne znam puno o poljoprivredi, vodoprivredi i šumarstvu, ali sam se potrudio pročitati strategiju. Pomoć sam takođe dobio od stručnjaka u ovom polju, koji mi je nesebično izašao u susret i dosta stvari pojasnio. Na ovom mjestu im se od sveg srca zahvaljujem.

Ovo su neka moja saznanja i zaključci koje sam u iznio i na samoj sjednici:

  1. Strategija je napisana u vrlo pozitivnom ozračju koji se najbolje može opisati terminom koji se provlači kroz cijeli dokument – „strategija preokreta“.
  2. Posljednja strategija izrađena u svrhu razvoja kapaciteta poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u entitetu FBiH datira iz perioda mandata 2006-2010, i za njenu realizaciju je utrošeno ca. 500 miliona KM. Period 2010-2014 nije imao svoju strategiju.
  3. Na predmetnom prijedlogu je radilo 70-ak stručnjaka, mahom sa Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu, ali i drugih naučnih ustanova i agencija. U izradi su takođe učestvovali i eksperti iz inozemstva. Izrada je navodno koštala ca. 270.000 KM.
  4. Strategija se sastoji od tri poglavlja, i to analiza stanja od 135 stranica, strateškog okvira od 93 stranice i programa mjera i aktivnosti od 47 stranica.
  5. Dokument ne sadrži nijedan podatak o rezultatima realizacije prethodne strategije, iako su iste akademske ustanove učestvovale u izradi obje.
  6. U analizi stanja gotovo da nema razlike između ove i prethodne strategije u pogledu podataka o raspoloživosti i kvalitetu resursa zemljišta, kapitala i ljudi koji čine ekonomski potencijal sektora, a to su (navodim samo neka od najinteresantnijih):
  • plitko zemljište manje od 30 cm, čini 40% raspoloživog zemljišta
  • nagib veći od 13 stepeni, čini 84% raspoloživog zemljišta
  • 50% korištenog zemljišta je oranično
  • veličina posjeda po domaćinstvu je 2 hektara (EU prosjek je 14 hektara); takvih je 80% domaćinstava u poljoprivrednoj proizvodnji u kojoj se obrađuje 33% obradivog zemljišta
  1. Problemi s kojima se suočava naša poljoprivreda su dramatični:
  • ne postoji precizna kategorizacija i inventarizacija zemljišta
  • vođenje katastarske evidencije je neuredno
  • mehanizacija je zastarjela, samo 1% zemljišta se navodnjava
  • u potpunosti ovisimo od uvoza svih vrsta materijala (hemija, mehanizacija, sjeme, itd.),
  • nizak prirodni prirast
  • migracija selo-grad
  • nerazvijena transportna infrastruktura
  • loša dobna i obrazovna struktura stanovništva
  • niska konkurentnost, iz razloga što ne možemo zadovoljiti tzv. 3K (količina, kvalitet, konstantnost)
  • usitnjeni posjedi i niska produktivnosti
  • neadekvatna upravljačka i marketinška znanja
  • poslovanje na samoj granici rentabiliteta
  • skupi krediti (velike kamate)
  • neefikasna i troma uprava
  • neadekvatna i netransparentna poticajna politika, sa malim procentom učešća budžetskih sredstava
  1. U strategiji su mjere kojima se gore navedeni problemi trebaju riješiti relativno generalnog karaktera i iskazane su u tzv. programu mjera i aktivnosti. Navodim samo neke:
  • formiranje udruženja i zadruga
  • stvaranje mreža banaka i MKO sa posebnim senzibilitetom prema poljoprivrednicima
  • formiranje posebne kreditne linije za poljoprivrednu u okviru Razvojne banke
  • izrada tipskih projekata za modernizaciju i izgradnju savremenih objekata
  • institucionalno unapređenje, opremanje i modernizacija javne uprave
  • 10 mjera tržišnih i direktnih podrški
  • 17 mjera prestrukturiranja sektora i politike ruralnog razvoja
  • 9 mjera općih usluga u poljoprivredi
  1. Ciljevi gore navedenog programa mjera i aktivnosti su relativno precizno postavljeni, utvrđen je broj korisnika, vroj jedinica proizvodnje, te planirane aktivnosti i odgovornosti ko je za šta zadužen, ali bez vremenskih utvrđenih zadataka niti novčanih vrijednosti mjera.
  2. Budžet za realizaciju gore navedenog je tabelarno prikazan, oslanja se na federalna i kantonalna budžetska sredstva, kao i na podizanje kredita i eventualno donacije.
  3. Ukupno se za period 2015-2019 planira utrošiti 859,6 miliona KM, i to:
  • iz federalnog budžeta 405 miliona
  • kantonalnih budžeta 92 miliona
  • krediti 231 milion
  • donacije 17,65 miliona
  • ostali projekti 57 miliona

Dokument je usvojen glasovima vladajuće koalicije, uz zaključak kojim se obavezuje Vlada FBiH da dokument dostavi svim naučnim i istraživačkim institucijama u oblasti poljoprivrede, te kantonalnim resornim ministarstvima i nevladninim organizacijama „kako bi do 1. 10. 2015. godine mogli dostaviti primjedbe, sugestije, mišljenja i prijedloge“ resornom federalnom ministarstvu, kako bi Vlada do 31. 12. 2015. u parlamentarnu proceduru podnijela dopunjen i izmjenjen prijedlog razvoja poljoprivrednog sektora u FBiH za period 2015-2019. godine.

Zašto sam glasao protiv?

Glasao sam protiv ovog prijedloga strategije. Pored naprijed problematiziranih činjenica koji se odnose na okolnosti samog sazivanja vanredne sjednice i neprovođenje šire javne rasprave ili barem tematske sjednice za koju bismo se mi zastupnici i zastupnice mogli adekvatno pripremiti, problematičnim mi se – i pored moga krajnje plitkog znanja u ovom polju – takođe čine sljedeći aspekti:

U periodu od 2006. do 2012. je utrošeno čak 494,82 miliona KM federalnih i kantonalnih budžetskih sredstava. Šta se promijenilo nabolje?

Uz dužno poštovanje struke i ljudi koji su radili na izradi ovog dokumenta, ja ne razumijem kako neko može proizvoditi bilo kakve naučne zaključke koji se temelje na pretpostavkama i projekcijama, bez tačnih i ažuriranih statističkih podataka o strukturi stanovništva itd. a koji će tek biti dostupni objavom rezultata popisa stanovništva. Tako je u ovoj projekciji je period 2015- 2019, period uspoređivanja 2002-2012 godina. U analizi stanja se uopće ne spominju 2013. i 2014. godina, katastrofalne posljedice prošlomajskih poplava itd.

Neki ciljevi i mjere njihove realizacije su kontradiktorni. Na primjer, mlijeko. U dokumentu se navodi da se proizvodnjom mlijeka bavi 50.000 domaćinstava, a samo njih 11.300 proizvodi za tržište. U predviđenoj mjeri za proizvodnju mlijeka planira se obuhvatiti 20.000 domaćinstava sa 57.000 grla. U projekciji se, međutim, ne planira povećati broj krava. Kako to funkcioniše?

Ne mogu se oteti utisku da je sam tretman dokumenta od strane vladajuće koalicije neozbiljan i neodgovoran. Na to ukazuje ne samo zakazivanje vanredne sjednice već i sam tok rasprave. Hajde da stavimo po stranu činjenicu da je od 2. decembra 2014. održana samo jedna redovna sjednica Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, te da je posljednji zakon usvojen u junu prošle godine. Hajde i da pređemo preko sumnje koju je kolega Damir Mašić (SDPBiH) u svom izlaganju istakao, a koja se odnosila na bojazan da je ova sjednica bila zakazana tek da se stvori privid da je federalni parlament nešto radio u maju…  Moj strah proizlazi iz činjenice što dokument čini dobar temelj za finansijsko opterećivanje budžeta, a da ne sadrži precizan akcioni plan i rokove realizacije navedenih mjera. Odakle ćemo finansirati ove obaveze? Cijeli dokument me je sadržinski podsjetio na  izlaganje federalnog premijera Novalića sa sjednice na kojoj je formirana federalna Vlada – ciljevi su vrijedni svake hvale, ali niko ne priča o tome odakle pare za to.

Paralelni svijet vladajuće koalicije

Kao da živimo u paralelnim svijetovima, mi stanovnici entiteta FBiH, i ljudi iz vladajuće koalicije SDA-HDZ-DFŽK. Pa se proizvode dokumenti  u maniru obećanja člana Predsjedništva BiH gospodina Bakira Izetbegovića datog za vrijeme izborne kampanje, a koje se odnosilo na stvaranje 100.000 novih radnih mjesta. Sjajno, i ja sam za. Ali kako? I odakle novci za to? Da se mislilo ozbiljno, uvjeren sam da bi se dokument s ovakvom strategijom i predloženim mjerama planirao za najmanje 8 do 10 godina, što je jedna realnost u postizanju naprijed navedenih ciljeva, a dokument bi bio daleko konkretniji i  sažetiji, te bi sadržao tačno definirane finansijske i vremenske odrednice.

Koliko je razmatrani dokument strategije u sukobu sa stvarnošću govori i primjer iz tačke 43. prijedloga, (stranica 25), u kojoj se navodi: „Planira se da se ukupni budžetski transferi u sektor poljoprivrede sa nivoa Ministarstva godišnje povećavaju za 50 miliona KM, tako da sa 150 miliona KM koliko je planirano podržati sektor u 2015. godini, četiri godine kasnije podrška dosegne nivo od 350 miliona KM.“ Zakon o novčanim podrškama u poljoprivredi i ruralnom razvoju iz 2010. godine u članu 3. stav 2 određuje visinu novčanih sredstava za podršku od 3 do 6 % iznosa budžetskih prihoda i primanja u tekućoj godini u Federaciji. E, ne treba biti posebno vispren matematičar da se zaključi da sa trenutnim federalnim budžetom od ca. 2,2 milijarde KM projekcija budžetskih transfera za treću i četvrtu godinu, a kako je istaknuta u prijedlogu, direktno krši ovu zakonsku odredbu.

Ali to se možda smije u paralelnom svijetu vladajuće koalicije. Zato ovakve dokumente i usvajamo na vanrednim sjednicama.

Samo da pare za ovakve potemkinske projekte ne budemo plaćali mi u onom stvarnom svijetu, novcem iz privatizacije još ono malo preostalih profitabilnih državnih kompanija. Ili novim kreditima.