Poštovani predsjedavajući, kolege zastupnici i zastupnice,

Informacija o sigurnosti na području FBiH za period januar – juni 2015. godine, kao i stanje na terenu, pokazuju nam da se organi sigurnosti suočavaju sa različitim izazovima i problemima u praksi borbe protiv kriminalititeta, a da generalni osjećaj sigurnosti građana nije na zadovoljavajućem nivou.

Ističem i problematičnost samog izvještavanja po ovom pitanju. Podaci su predstavljeni tako da se stiče dojam da je kriminalitet u opadanju, a samim time i da je sigurnosna situacija povoljnija. Ovaj problem upravo proizilazi iz metodološkog kvantificiranja po broju djela. Ako se Izvještaj pogleda detaljnije, primjetno je da su, odnosu na isti period prošle godine, u porastu teška krivična djela: ubistvo, silovanje i izazivanje opće opasnosti. Upravo ova tri krivična djela su ona koja najprije izazivaju osjećaj nesigurnosti u građana, pa je to trebalo i naglasiti.

Koristim ovu priliku da ukažem na činjenicu da je u prvom polugodištu došlo do povećanja broja saobraćajnih nesreća u odnosu na isti period prošle godine, i to sa 12.472 u prvom polugodištu 2014. na 13.294 ove, što je uvećanje za 822 saobraćajnih nesreća za 6,6%. Najveći broj saobraćajnih nesreća i dalje se bilježi na području Kantona Sarajevo.

U saobraćajnim nesrećama život je izgubilo 80 lica, a 3.203 su povrijeđene. S tim u vezi, ponovno želim da podvučem potrebu oštrijih kaznenih mjera za nesavjesne vozače, te tražim potporu poštovanih zastupnika i zastupnica za inicijativu koju sam ranije uputio prema Parlamentarnoj skupštini BiH s ciljem izmjene Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH. Istovremeno, nužno je da djelujemo preventivno na drugim razinama, posebno u Kantonu Sarajevo, gdje je ovaj problem najzastupljeniji.

U posljednjih šest mjeseci 19 pješaka je stradalo u saobraćajnim nesrećama, do javnosti svakog dana stižu stravične slike saobraćajnih nesreća, a činjenica da se ništa nije promijenilo, šalje poruku da država po ovom pitanju ne radi ništa. Pozivam ljude iz struke na razgovor i konsultacije po ovom pitanju, smatrajući da niko bolje od policijskih službenika ne može ukazati na efikasne metode kojim ćemo sigurnost saobraćaja poboljšati, te zaustaviti divljanje po cestama gradova širom Federacije.

Nizak nivo rasvijetljenih slučajeva otuđenja vozila je evidentan, iako to nije jasno iskazano u izvještaju (str. 44). Umjesto da ovako predstavi podatak, dokumenat pravi indeks između broja rasvjetljenih ovakvih kriminalnih djela istog perioda za ovu i prošlu godine pa dobija visok postotak porasta efikasnosti, što je nerealno. Može se izračunati da je procenat rasvjetljenja ovakvih krivičnih dijela poraznih 4,16%, što implicira da su strategije borbe neadekvatne i neučinkovite. Istovremeno, broj otuđenja vozila u referentnom periodu u odnosu na prošlu godinu je porastao.

Kao posljednju, ali ne i najmanje bitnu, upućujem pred ovaj dom primjedbu u vezi sa terorističkim napadom u Rajlovcu. Gospodo, godinama ova država zna, godinama cijela naša javnost zna i svi znamo da postoje mjesta na kojima se ekstremisti u ovoj zemlji okupljaju i održavaju predavanja i medijske kanale na kojima se slave izvedeni i inspirišu budući teroristički napadi. Koliko je ova država tolerantna prema tim ekstremistima pokazalo se nekoliko puta kada su ulicama, a u zadnjem slučaju čak i ispred Predsjedništva BiH, promovisali obilježja ISIS-a, najzloglasnije terorističke organizacije današnjice. Iz medija tim prilikama saznamo da dotična lica budu privedena i to je sve. To je sve što znamo.

Koristim ovu priliku da postavim pitanje prema nadležnom ministarstvu – šta se dalje dešava s tim ljudima, kakve mjere država poduzima protiv njih. Bilo je mnogo priče o prevenciji i obavještajnom radu kao najboljim načinima borbe protiv terorizma. Tu se uglavnom misli o otkrivanju skrivenih legla potencijalnih terorista i njihovom sankcionisanju prije nego što dođu u priliku da izvedu terorističke napade. Ali ovdje imamo slučajeve gdje ti ekstremisti dolaze sami pred institucije, gotovo bi se moglo reći – dođu da ih se upiše na listu potencijalnih terorista; dakle, ne treba ih ‘otkrivati’ – oni se sami otkriju. Ono što nas kao zastupnike, ali i sve građane interesuje, jeste – koje sigurnosne mjere država poduzima nakon toga. Konkretno, pitam Ministarstvo unutrašnjih poslova – koje su mjere poduzete protiv lica koje je istaklo zastavu ISIS-a pred Predsjedništvo?

Smatram da mi kao zastupnici i zastupnice u Parlamentu Federacije nosimo odgovornost da javnost adekvatno informišemo, te da nastavimo raditi na prijedlozima regulative, kojim će se oni koji unose nesigurnost građana adekvatno sankcionisati. Za ovo dužnost ne nosi samo vlast, već i mi, kao konstruktivna i odgovorna opozicija u ovoj zemlji.